Dečja radoznalost

POSEBNO zanimljivo i intenzivno razdoblje u detetovog života počinje oko njegove treće godine, kad je ono već usvojilo govor, samostalno je u kretanju i vrlo zainteresovano za sve oko sebe. Sada će vas zabavljati, izluđivati ili čak ostavljati bez teksta pitanjima koja počinju legendarnim riječima: “A zašto, a kako…?” Na neka od njih: “Zašto pada kiša?”, “Zašto je nebo plavo?”, još ćete nekako i znati odgovoriti, ali šta reći na pitanje: “Zašto je nedelja?”, “Zašto je tata muško?” ili “Kako se pravi voda?” Iako možda pucate od smeha ili ste, pak, potpuno zatečeni, pokušajte uvek odgovoriti detetu. Ako znate odgovor, neka on bude jednostavan i primeren dečjem uzrastu i mogućnosti razumevanja.
Znajte da deca ionako vrlo često postavljaju pitanje za koje sami već imaju određen odgovor i samo traže ili našu potvrdu ili mogućnost da zaokupe našu pažnju. Zato izbegavajte dugačka objašnjavanja na temu, ali nemojte odmahivati rukom rečenicama tipa: “Zato!”, “Ti si suviše mali da bi to razumeo!”, “Zato što je to tako!”, “Postavljaš glupa pitanja!” i slične primedbe. Ako odgovor ne znate ili ne znate kako biste odgovorili, priznajte to i predložite detetu da zajedno pitate mamu, tatu, baku ili ga potražite u enciklopediji.

Najteže pitanje

radoznalost

Nekada su decu pronalazili u kupusu, cveću, zatim su ih donosile rode, a danas deca nastaju spajanjem ženskih jajnih ćelija i spermatozoida, što se naziva oplodnja. Za razliku od odgovora, pitanje je oduvijek isto: “Mama, kako nastaju deca?” U trenutku kad vas dete to upita, znajte da ono o tome već nešto zna. Ta je tema sigurno već neko vreme glavna na repertoaru među decom uzrasta između 3 i 4 godine. Dete je pre nego što vas je išta pitalo, već čulo neke moguće odgovore, a vi morate reći svoju varijantu na to važno aktuelno pitanje. Nemojte propustiti tu priliku. Izbegavanje pravih odgovora sigurno neće razvijati zdravo stajalište i osjećaje prema seksualnosti kao normalnom aspektu ljudskoga života.

Mogući odgovor na to škakljivo pitanje je: “Narastao si u maminom stomaku!” Nakon takvog odgovora, npr. mali Laza i daje pita: “A, mama, kako sam došao unutra?”, a trogodišnji Petar je pitao: “Šta je to seks?”. Na takva pitanja ne možete biti spremni, a nešto morate reći. Objasnite mu kako se ono rodilo iz maminog stomaka, a to se dogodilo jer se mama i tata jako vole ili recite da dete naraste iz jajašca u maminoj materici, u stomaku, i izlazi kroz posebno mjesto koje se zove rodnica. Ili seks je kada se mama i tata vole, miluju i blizu su jedan drugome!

Deca nisu slepa i vide oko sebe. Tako je i četverogodišnji Luka, videvši kako se pare dva psa na livadi, pitao: “Šta oni to rade, mama?” Mama je jedva odgovorila: “Češu se, imaju buve!”

Zapamtite! U svojim pitanjima deca ne vide ništa nepristojno niti loše. Zato je važno da vaš odgovor bude primeren i objektivan. Jer vi svojom reakcijom na škakljivo pitanje, ustvari, nesvesno formirate u detetu osjećaj koji bi trebalo da imaju u vezi sa odnosom muškarca i žene. Od vas zavisi hoće li dete sve prihvatiti kao nešto nepristojno i nešto o čemu se ne govori ili, pak, kao nešto uzvišeno. Izbjegavajte pritom previše pojedinosti i objašnjavanja. Dete ih ne razume i samo ga mogu opterećivati.


Lažni odgovori

Majka sedmogodišnje Nine i petogodišnjeg Branka imala je težak dan. Prvo ju je ćerka pitala ko su prostitutke, a Branko koji je to čuo dodao je: “U našoj grupi u vrtiću imam prijatelja, zove se Ivan i on ljubi svu decu. Kažu da je on gay. Mama, šta je to gay?” Kad vas tako počnu ispitivati, normalno je da ste zatečeni jer ne očekujete da deca mogu doći u kontakt s takvim izrazima. Deca danas puno gledaju televiziju, starija koriste kompjutere, čuju priče odraslih i nije čudno da mnogo ranije saznaju stvari koje inače ne bi imali prilike čuti.

“Pa, prostitutke, to su žene koje za novac igraju i pevaju za odrasle muškarce, a sad brzo pojedi sendvič do kraja”, pokušala se izvući majka. Na to je Nina ponosno izjavila: “Kad porastem, želim biti prostitutka.” Izmišljanjem odgovora ili ignorisanjem, dete može pogrešno naučiti ili zaključiti, kao u slučaju Nine. Pokušajte prepoznati detetovu motivaciju. Deca često čuju, vide ili pomisle nešto i istog trena bez stida pitaju. To ne znači da su živo zainteresovana za tu temu, nego usput pitaju. U tom slučaju pogotovo ne treba govoriti puno i previše. Tako npr. kod pitanja o prostitutkama roditelj može jednostavno reći da su to žene kojima drugi ljudi plaćaju novcem za to što se žele maziti sa njima. Odgovor treba biti neutralan, a dete će ionako od toga samo izabrati ono što može da shvati u tom trenutku.

Za ostala objašnjenja koristite se metaforama. U pravilu, presudnu ulogu formiranja detetovog mišljenja o predmetu razgovora nemaju informacije, nego roditeljska ocena tog predmeta. Najbolje je izbegavati ocene, osuđivanja i emocije jer to detetu donosi nepotrebna psihička opterećenja. Kažete li npr. kako su prostitutke pokvarene žene koje itd... izazvaćete pitanje: “Zašto su pokvarene?” i tako započeti razgovor o temi koja nije primerena detetu niti mu je u početku bila interesantna.


Pitanja o smrti

Što su starija, deca razmišljaju i o filozofskim temama kao što su ljubav, smrt, dobro i zlo. I to čine ništa manje intenzivno od odraslih. Zato ni pitanja koja postavljaju često nisu nimalo banalna i dečja. “Smrt, to je zauvek?” pitaju nas naša deca kad u porodici neko umre. I u toj situaciji detetu treba nešto odgovoriti. I to najbolje istinito! Odgovori na ozbiljna pitanja kao što su ova treba da se zasnivaju na običajima i tradicijama vaše porodice. Ako ste vernici, verojatno će odgovor o smrti krenuti u smeru večnog života te odlaska duše na nebo. Roditelji ateisti verojatno će krenuti u smeru realnih objašnjavanja kako sve što se rodi, mora i umreti, i ptičica, i cvet, i životinja, i čovek. U svakom slučaju, ako vas dete pita hoćete li i vi umreti, naglasak stavite na život.

Obavezno recite da je život, iako se mora prekinuti, dugačak, toliko dugačak da ćete vi živeti jako dugo i da će proći čitavo detinjstvo i da će ono roditi svoju decu i možda njegova deca svoju decu dok će neko ipak morati umrijeti da napravi mesta ili sl. Možete reći da većina ljudi doživi sedamdesetu, a mnogi žive i po 80 ili 90 godina i da se ne treba brinuti. Obično decu zanima i način kako je neko umro i zašto se to dogodilo. Možda će to pitati za svog kućnog ljubimca koji je uginuo. Nemojte lagati i objasnite mu da je smrt prirodna poput sna iz kojeg se onaj koji je umro ne može probuditi. Dete mora znati da duhovi i utvare ne postoje. Takođe je važno da dete ne doživljava smrt kao nešto nasilno, što može vidjeti na televiziji, i da treba paziti na druge ljude oko sebe i poštovati život. Zato s ciljem da budete dosledni, nemojte nagaziti mrava ili ubiti osu, jer će vas dete možda za to osuditi.


Pitanja radi druženja

Ponekad, postavljajući vam pitanja, dete ne zadovoljava samo svoju radoznalost nego želi privući vašu pažnju i samo razgovarati sa vama. Zato će svaki odgovor, nezavisno od sadržaja, verovatno kod deteta pobuditi još pitanja. Primetićete to kada uporno i dalje pita: “A zašto?”, “A kako?”, čime zapravo ne želi odgovor nego želi da mu još pričate i da uživa u vašem društvu. U trenucima će možda postaviti i poneko sasvim nelogično pitanje, na primer: “Zašto je sunce?”. Razmislite šta u tom trenutku zaista želi da vas pita. Možda želi da pita “Zašto je sunce toplo, zašto nas greje, zašto je žuto?” i sl. Nemojte se ljutiti nego nastavite razgovarati jer ćete mu tako pomoći da postavi pravo pitanje i čuje od vas ono što zaista želi čuti.

Powered by WebExpress